KOMPETENCIJE NASTAVNIKA NEOPHODNE ZA RAD U NASTAVI

Rahim Gadžić; Enes Ravkić

doi:10.59417/nir.2017.11.15

Autor(i)

Rahim Gadžić
Enes Ravkić

##plugins.pubIds.doi.readerDisplayName##:

https://doi.org/10.59417/nir.2017.11.15

Ključne riječi:

kompetencije, nastavnici, nastava, stavovi nastavnika

Sažetak

U radu su predstavljeni rezultati ispitivanja mišljenja nastavnika o tome koje kompetencije trebaju posjedovati kako bi uspješno obavljali uloge neophodne za realiziranje sadržaja i ostvarivanje ciljeva obrazovanja. Cilj rada je ispitati i utvrditi koje kompetencije treba posjedovati (učitelj, nastavnik, profesor) da bi mogli uspješno realizirati nastavne sadržaje i ciljeve i zadatke obrazovanja u društvu budućnosti . Zanima nas ko ima glavnu ulogu u njihovom razvoju, na kome stupnju su te kompetencije kod nastavnika koji rade sa djecom i koje mjere predlažu u cilju podizanja na viši nivo postojećih kompetencija. U radu je korištena metoda teorijske analize i survey istraživačka metoda , a od instrumenata anketni upitnik koji smo napravili za potrebe našeg istraživanja. Uzorak ispitanika sačinjavalo je 110 profesora razredne i predmetne nastave sa područja Tuzlanskog kantona. Rezultati istraživanja su pokazali da nastavnici trebaju posjedovati sve vidove kompetencija koje trebaju razvijati kod svojih učenika ( kognitivne, emocionalne, socijalne, radno-akcione, moralne , estetske i ekološke), da se za razvoj nastavničkih kompetencija trebaju pobrinuti visokoškolske ustanove koje se bave obrazovanjem nastavnika i ustanove koje se bave njihovim stručnim usavršavanjem putem različitih vidova i oblika cjeloživotnog obrazovanja. Pored toga rezultati su pokazali da postojeće kompetencije nastavnika, zbog naglih društvenih, znanstvenih, tehnoloških, kulturnih i drugih kretanja nisu uvijek na visokom nivou , te ih treba stalno usavršavati. Prijedlozi koje ispitanici predlažu odnose se na sljedeće mjere: individualno i kolektivno stručno uzdizanje, istraživačke aktivnosti, prisustvo seminarima, simpozijima, radionicama , i dr. vidovima aktivnosti.

##submission.citations##

Ajanović, Dž., Stevanović, M. (1998) Školska pedagogija, Sarajevo: Prosvjetni list.

Brkić, M., Tomić, R.(2017). Metodika odgojnog rada. MeĎugorje: Fakultet društvenih znanosti dr Milenka Brkića.

Delors, J. (1998) Učenje blago u nama. Zagreb: Educa.

ĐorĎević, J. (2002). Svojstva nastavnika i procjenjivanje njihovog rada. Vršac: Viša škola za obrazovanje vaspitača.

Gojkov, G. (2008) Metodološki problemi istraživanja darovitosti, Vršac: Visoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača.

Kyriacou, C. (2001) Temeljna nastavna umijeća, Zagreb: Educa.

Laketa, N. (1996) Učitelj, U: Opšta pedagogija. (ur. Nikola Potkonjak). Beograd: Učiteljski fakultet.

Lukić- Domuz, D. (2004) Učenje učenja putem drame, U: Interaktivno učenje IV. Banja Luka: TTC.

Miel, A. (1968) Kreativnost u nastavi, Sarajevo.

Peklaj, C. (2008) Definisanje nastavničkih kompetencija- početni korak u obnovi pedagoških studija: Zbornik radova: Kompetencije učitelja i vaspitača. Vršac: Visoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača „Mihajlo Palov“ Vršac, str. 171-188.

Prevšić, V. (1999) Učitelj- interkulturalni medijator. U: Rosić, V. (ur.), Nastavnikčimbenik kvalitete u odgoju i obrazovanju. Rijeka: Filozofski fakultet.

Stevanović, M. (1999) Kreatologija. Varaždinske Toplice: Tonimir.

Suzić, N. (1999). Interakcija kao vid učenja i poučavanja. U knjizi:Interaktivno učenje. Banja Luka: Ministarstvo prosvjete i UNICEF.

Suzić, N. (2005). Pedagogija za 21.vijek. Banja Luka: TTCentar.

Škalko, K. (1967). Nastavnik, u: Pedagogija. Zagreb.

Terhart, E. (2001). Metode poučavanja i učenja. Zagreb: Educa.

Vidulin- Orbanić, S. (2007). Podučavatelji u u suvremenoj ulozi inicijatora i suradnika. U: Zbornik radova Deontologija učitelja. Pula:Sveučilišten“Jurja Dobrile“ u Puli. Odjel za obrazovanje učitelja i odgojitelja.

Vilotijević, M. (2001). Didaktika I i II. Sarajevo: BH most. [19] Vuk-Pavlović (1932).Ličnost i odgoj. Zagreb: Tipografija.D.D.