ULOGE UČITELJA U INKLUZIVNOM OBRAZOVANJU

Edisa Puška; Adis Puška

doi:10.59417/nir.2013.3.63

Autor(i)

Edisa Puška IX osnovna škola Maoča, Brčko distrikt BiH
Adis Puška Visoka škola računarstva i poslovnih komunikacija eMPIRICA, Brčko distrikt BiH

##plugins.pubIds.doi.readerDisplayName##:

https://doi.org/10.59417/nir.2013.3.63

Ključne riječi:

inkluzija, inkluzivno obrazovanje, učitelj

Sažetak

Inkluzija predstavlja ogroman zadatak koji se stavlja kako pred učitelje, tako i pred nastavnike. Od savremene škole se očekuje da pruži jednake uslove za svu djecu. Inkluzija kao proces obrazovanja pokušava da stavi djecu sa poteškoća u „normalan“ razred i da se svoj djeci pruži ista šansa i prilika. Inkluzivno obrazovanje od nastavnika, odnosno učitelja, traži da prilagode svoje stavove, da radi, organizuje, da bude racionalan da bi ostvario više, da bude istraživač, programer i da ima razne druge uloge kako bi na što bolji način ostvario cilj inkluzivnog obrazovanja, tj. da pruži iste uslove svoj djeci u nastavnom procesu. Upravo u ovom radu će se predstaviti kakvu ulogu ima učitelj u inkluzivnom obrazovanju i koje sve izazove donosi inkluzivno obrazovanje za svakog učitelja, odnosno nastavnika.

##submission.citations##

Borić, S., Tomić, R. (2012). Stavovi nastavnika osnovnih škola o inkluziji. Metodički obzori. Vol. 7. No. 3., 75-86. DOI: https://doi.org/10.32728/mo.07.3.2012.07

Cerić, H. (2004). Definiranje inkluzivnog obrazovanja. Naša škola. Vol. 5. No. 29., 87-95.

Dautović, N. (2011). Stručno usavršavanje nastavnika i inkluzija u obrazovanju, Okrugli stol: Inkluzija − nedoumice i perspektive. Sarajevo.

Grupa autora (2006). Vodič kroz inkluziju u obrazovanju. Sarajevo: Društvo ujedinjenih građanskih akcija „DUGA“.

Hrnjica, S. (2004). Škola po meri deteta – Priručnik za rad sa učenicima redovne škole ometenim u raz- voju. Beograd: Institut za psihologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, Save the Children UK.

Ilić, M. (2009). Inkluzivna nastava. Sarajevo: Filozofski fakultet u Istočnom Sarajevu.

Kavkler, M. (2005). Odgoj i obrazovanje djece sa posebnim potrebama. Ljubljana, izvor: http://www.see- educoop.net

Klemenović, J. (2011). Rekonceptualizacija nastavničke/vaspitačke profesije u kontekstu društva znanja. Zbornik VŠSSOV. Kikinda: Visoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača. 2/2011, 11- 23.

Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH, Službeni glasnik BiH, br. 18/03.

Ranđelović, O. (2008). Motivisanost nastavnika za samoobrazovanje i profesionalni razvoj. Pedagoška stvarnost. Vol. 54., No. 1-2, 36-48.

Stainback, W., Stainback, S. (1990). Support Networks for Inclusive Schooling: Interdependent Inte- grated Education. Baltimore: Brookes Publishing.

Suzić, N. (2008). Uvod u inkluziju. Banja Luka: XBS.

Vujačić, M. (2011). Uloge nastavnika u inkluzivnom obrazovanju. Pedagogija. Vol. 66,. No. 3, 384-394. Žepić, M. (1961). Latinsko-hrvatskosrpski rječnik. Zagreb: Školska knjiga. www.roda.hr/article/read/inkluzija-djece-s-teskocama-u-razvoju-u-redovan-sustav-odgoja-i-obrazovanja

(27. 03. 2013.).

www.inkluzija.org/index.php?option=com_content&view=category&layout=blog&id=46&Itemid=47 (28. 03. 2013.).