UVREDA KAO KRIVIČNO DJELO

Autor(i)

  • Dragan Vulin
  • Teodora Mitić

##plugins.pubIds.doi.readerDisplayName##:

https://doi.org/10.59417/nir.2014.6.125

Ključne riječi:

uvreda, krivični zakon, krivično djelo, omalovažavanje, čast, ugled, mediji

Sažetak

Krivično djelo uvrede prema većini teoretičara sastoji se iz sljedećih elemenata: postojanje izjave omalovažavanja, izjave omalovažavanja treba da se odnosi na određeno lice, izjava omalovažavanja treba da je saznata od nekog, izjava omalovažavanja sa objektivnog stanovišta treba da je podobna da može škoditi časti i ugledu nekog lica, i izjava omalovažavanja treba da je preduzeta sa umiš- ljajem.

Navedeni elementi zajedno sa ostalim konstitutivnim elementima opšteg pojma krivičnog djela (uračunljivost i svijest ili mogućnost svijesti o protivpravnosti), predstavljaju zajedničke konstitutivne elemente krivičnog djela uvrede i u slučaju da neki od ovih elemenata ne postoji, krivično djelo uvrede neće postojati ni u jednom svom obliku.

Krivično djelo uvrede pojavljuje se u dva oblikao to kao obična uvreda i kao javna uvreda.

Radnja izvršenja krivičnog djela obične uvrede može se najjednostavnije definisati i razumjeti kao izjava omalovažavanja. Razumije se po sebi, da se ovdje izjava omalovažavanja uzima u širem smislu riječi.

Za razliku od radnje izvršenja obične uvrede kao osnovnog oblika djela, radnja izvršenja javne uvrede kao teži oblik djela, sastoji se, ili u tome što se putem posebnih sredstava izražava omalovažavanje drugog lica (izjava omalovažavanja se preduzima preko štampe, radija, televizije i sličnih sredstava), ili u tome što se na posebnom mjestu preduzima omalovažavanje drugog lica (izjava omalovažavanja na jav- nom skupu).

Kada su u pitanju države neposrednog okruženja uvreda kao krivično djelo postoji u krivičnim zakonima Srbije i Hrvatske, a ne postoji u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori.

##submission.citations##

Aleksić, Ž. (1968). Štampa i kriminalitet. Beograd: Pravni život. Atanackovič, D. (1985). Krivično pravo. Beograd: Službeni list.

Atanacković, D. (1969). „Pojam javnog skupa kao kvalifikatornog elementa kod krivičnih dela protiv časti i ugleda”. Beograd: Anali pravnog fakulteta, br. 1/1969.

Čejović, B. (1988). Krivično pravo – posebni deo. Beograd: Naučna knjiga .

Dolenc, M. (1930). Tumač Krivičnog zakonika Kraljevine Jugoslavije. Zagreb: Tipografija. Lazarević, Lj, (1983). Krivično pravo, poseban deo. Beograd: Savremena administracija

Munda, A. (1932). „Zaštita časti po novom kazanskom zakonu“. Ljubljana: Slovenski pravnik, br. l-2.

Jovanović, Lj. (1983). Krivično pravo – poseban deo. Beograd: Savremena administracija. Šilović, J.; Frank, S. (1936). Kazneno pravo II. Zagreb: Obnova.

Krivični zakonik Respublike Srbije Kazneni zakon Republike Hrvatske Krivični zakon Republike Srpske Krivični zakon Bosne i Hercegovine Krivični zakonik Crne Gore

##submission.downloads##

Objavljeno

2014-12-01

##submission.howToCite##

Vulin, Dragan, and Teodora Mitić. 2014. “UVREDA KAO KRIVIČNO DJELO”. NIR 1 (6):125. https://doi.org/10.59417/nir.2014.6.125.

Broj časopisa

Rubrika

Članci