SIGURNOST RAČUNALNIH MREŽA

Marijan Mijatović; Marko Mijatović

doi:10.59417/nir.2024.24.58

Autor(i)

Marijan Mijatović Nezavisni Univerzitet Banja Luka Fakultet za informatiku
Marko Mijatović Hercegovina Univerzitet Dr.Milenka Brkić Bijakovići, Međugorje

##plugins.pubIds.doi.readerDisplayName##:

https://doi.org/10.59417/nir.2024.24.58

Ključne riječi:

mMreže, protokoli, paketi, LAN, antivirusi, kriptografije

Sažetak

Računala koja povezujemo u mrežu služe da bismo izmjenjivali podatke, koji se nalaze u radnoj memoriji računala. Sam prijenos podataka može se obavljati isto tako i elektroničkim signalima, a te veze mogu biti bežične mreže, i žičane mreže. Bitovi koji šalju jedan za drugim istodobno odgo- varajućom brzinom, i pretvaraju digitalni signal u analogni signal i obrnuto obavljaju moderno. Računala također mogu biti povezana i u lokalnu mrežu i u razgranatu mrežu. Svako računalo koje je spojeno na mrežu ima svoj jedinstveni broj (adresu) iz koje se može prepoznati na kojem je kon- tinentu, i u kojoj je državi te na koju je adresu poslužitelj povezan. Podaci se šalju u skladu s prije dogovorenim protokolom, i to u obliku paketa. Sigurnost zaštite osjetljivih podataka i dokumenata postoji već odavno u svijetu. Tokom povijesti mnogo se metoda razvijalo u pogledu zaštite podataka i sigurnosti na internetu. Metode pružanja zaštite na internetu ponekad nisu bile efikasne i nisu pružale u dovoljnoj mjeri zaštitu koja je bila potrebna. Razvojem kriptografije i tehnologije otkriveni su vrlo dobri načini kriptiranja i zaštite dokumenata. Informacijski sustavi su temelj osnovnog i modernog poslovanja. Njihova temeljna zadaća je da se baziraju na sustav mreža,te njihovo poslo- vanje i sigurnost. Zbog toga je izuzetno važno da se što bolje upoznamo sa sigurnosnim problemima računalnih mreža, i načinima na koji se ti problem rješavaju. Današnje se računalne mreže sve više temelje na TCP-IP protokolu, zbog jednostavnog definiranja adresa uređaja na mreži te zbog mo- gućnosti povezivanja na internet i korištenje njegovih mrežnih usluga. Planiranje zaštite sigurnosnih sustava temelji se na ispitivanju poznatih prijetnji te prijedloge rješenja kao rezultat kompromisa. No efikasna zaštita ne primjenjuje samo jedno rješenje, već kombinaciju puno više različitih drugih opcija zaštite i sigurnosti mreža. U ovom radu ćemo se u kratkim crtama osvrnuti na općenito sustav mreža, a isto tako i njihova sigurnost, nastanak, te njihovu podjelu.

##submission.citations##

B. Đorđević, D. Pleskonjić, N. Maček, “Operativni sistemi: UNIX i Linux”, Viša elektrotehnička škola, Beograd, 2004.

Čagalj, M. (2006) Sigurnost u bežičnim računalnim mrežama, Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, Split.

Darko A; Osnovna mrežna terminologija, (2010). Eugene B; Uvod u podatkovne komunikacije.(1999).

Ilišević, S; Brzi vodič kroz kućen mreže, BUG & SysPprint, Zagreb, (2003).

Jušić, S. Sigurnost web aplikacija. Komunikacijske tehnologije i norme u informatici. (2003).

M. Bojović, “Squid proksi server”, diplomski rad, Viša elektrotehnička škola, Beograd, (2005). Milan K; i Dario C; Uvod u računalne mreže, Zagreb, (2014).

Mužić, V: Metodologija pedagoškog istraživanja, Svjetlost, Sarajevo, (1982).

M. Živković, “Algoritmi”, Matematički fakultet, Beograd, (2000). Olivier B; Umrežavanje računala: principi, protokoli i praksa. (2011).

Pralas, T. (2004) Računalne mreže – pasivna i aktivna oprema, Sys portal, Carnet, Zagreb.

Randić M. (2010) Upravljanje mrežom i uslugama, Fakultet elektrotehnike i računarstva, Za- greb.

Sinković, V. Informacijske mreže, Školska knjiga, Zagreb (1994).

Srdić, Ida, Hrpka, Branko, K; Goran, Udžbenik iz informatike, ALFA d.d., Zagreb, (2007). Škundrić, S., Sok, A. (2007) Analiza računalne mreže na tehničkom fakultetu u Rijeci, Tehnički Fakultet, Rijeka.

Toni P;, Računalne mreže – OSI referentni model, (2008).

V. Vasiljević, P. Gavrilović, B. Krneta, M. Krstanović, N. Maček, B. Bogojević,“Priručnik za ad- ministraciju računarskih mreža”, Viša elektrotehnička škola, Beograd, (2004).