RAČUNALNE MREŽE

Marijan Mijatović

doi:10.59417/nir.2022.20.113

Autor(i)

Marijan Mijatović Nezavisni univerzitet Banja Luka, BiH

##plugins.pubIds.doi.readerDisplayName##:

https://doi.org/10.59417/nir.2022.20.113

Ključne riječi:

računalne mreže, protokoli, prijenos podataka, LAN, Internet

Sažetak

Računala povezujemo u mrežu kako bismo mogli izmjenjivati podatke koji se nalaze u njihovim radnim memorijama. Prijenos podataka (nizova bitova) može se obavljati elektroničkim signalima, a veze mogu biti žičane i bežične. Bitovi se šalju jedan za drugim (slijedno) odgovarajućom brzinom, a pretvorbu iz digitalnog oblika signala u analogni oblik signala i obrnuto obavljaju modemi. Računala mogu biti povezana u lokalnu mrežu i u rasprostranjenu mrežu. U mreži računala razlikujemo računala, klijente i računala poslužitelje.

Svako računalo spojeno na mrežu ima svoj jedinstveni broj (adresu) iz koje se može prepoznati na kojem je kontinentu, u kojoj državi i na koji je poslužitelj povezano. Podaci se u mreži šalju u skladu s prije dogovorenim protokolima, i to u obliku paketa.

##submission.citations##

Androić, D. (2010). Osnovna mrežna terminologija. Zagreb: Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu.

Blanchard, E. (1999–2000). Uvod u podatkovne komunikacije.

Ilišević, S. (2003). Brzi vodič kroz kućne mreže. Zagreb: BUG & Sys Pprint. Korać, M., Car, D. (2014). Uvod u računalne mreže. Zagreb: Algebra doo. Mužić, V. (1982). Metodologija pedagoškog istraživanja. Sarajevo: Svjetlost. Olivier, B. (2011). Umrežavanje računala: principi, protokoli i praksa.

Pralas, T. (2008). Računalne mreže – OSI referentni model.

Sinković, V. (1994). Informacijske mreže. Zagreb: Školska knjiga.

Sotirović, V. (2000). Informatičke tehnologije. Zrenjanin: Tehnički fakultet „Mihajlo Pupin“. Srdić, I., Hrpka, B., Kadić, G. (2007). Udžbenik iz informatike. Zagreb: ALFA d.d.