KONVENCIJE SAVJETA EVROPE KAO NAJZASTUPLJENIJI PRAVNO OBAVEZUJUĆI OSNOV ZA MEĐUNARODNU KRIVIĈNOPRAVNU POMOĆ IZMEĐU BIH I DRUGIH DRŽAVA

Autor(i)

  • Nikola Sladoje Ministarstvo pravde BiH
  • Dejan Đorđević Internacionalni univerzitet Brčko Distrikt

##plugins.pubIds.doi.readerDisplayName##:

https://doi.org/10.59417/nir.2018.14.43

Ključne riječi:

Vijeće Evrope, zamolnica, meĎunarodna pravna pomoć, izručenje, transfer osuĎenih, transfer krivičnih postupaka.

Sažetak

Naziv teme i sadrţaj rada proizilazi iz preporuka Evropske komisije sa sastanka Pododbora za pravdu, slobodu i sigurnost koji je odrţan u Briselu, u vremenu od 30. 11. do 01. 12. 2017. godine. Na navedenom sastanku, vezanom za ispunjenje uslova Bosne i Hercegovine za zaključenje Sporazuma izmeĎu Evropske unije i  Bosne i  Hercegovine o stabilizaciji  i  pridruţivanju, date su pisane preporuke u vezi  sa pravosudnom saradnjom u krivičnim stvarima, te jedna od četiri preporuke glasi: „Pozivaju se vlasti u Bosni i Hercegovini da osiguraju obuku za sudije i tuţioce o instrumentima Vijeća Evrope u području pravosudne saradnje, posebno o Konvenciji o meĎusobnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima i njenim protokolima, Konvenciji o izručenju i njenim protokolima i Konvenciji o transferu osuĎenih osoba.“

U pripremi ovoga referata izvršena je analiza predmeta meĎunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima koji se vode u Ministarstvu pravde BiH za 2017. godinu kroz pravne osnove za postupanje, nakon čega je ocjenjeno da se navedeni instrumenti Vijeća Evrope ne koriste u punom kapacitetu koji omogućava efinasnu meĎunarodnu pravnu pomoć. Postupajući organi (sudovi i tuţilaštva) u ovim predmetima veoma često navode bilateralne ugovore kao pravni osnov za postupanje iako u većini slučajeva odredbe konvencija imaju primat nad odredbama tih ugovora. Kod činjenice da su članice navedenih konvencija sve drţave Evropske unije i drţave članice Savjeta Evrope, te da su istim pristupile i odreĎene neevropske drţave, a kod ocjene da (uz odreĎene izuzetake) odredbe navedenih konvencija imaju primat nad bilateralnim ugovorima, izvodi se zaključak da se primjenom ovih konvencija moţe ostvariti najveći dio meĎunarodne pravne pomoći vezane za Bosnu i Hercegovinu i druge drţave sa kojima se ova pomoć pruţa. Navedenim konvencijama se zaokruţuju svi oblici ove pravne pomoći, počev od opštih oblika, izručenja osumnjičenih, optuţenih i osuĎenih osoba, transfera (ustupanje i preuzimanje) krivičnih postupaka i konačno transfera osuĎenih lica. Iz navedenih razloga kroz rad se prvenstveno ukazuje na značaj i obaveznost primjene navedenih konvencija, odnos ovih konvencija i bilateralnih ugovora, te se daje i aţuriran pregled drţava sa kojima se meĎusobna pravna pomoć ostvaruje po ovim osnovama.

##submission.citations##

Čavoški, A. i Reljanović, M. (2009). Pravosuđe i unutrašnji poslovi u Evropskoj uniji. Beograd:

Pravni fakultet Univerzitet Union, Sluţbeni glasnik.

Čavoški, A. i Reljanović, M. (2011). Ideja o stvaranju krivičnog prava EU. Beograd: Udruţenje javnih tuţilaca i zamenika javnih tuţilaca Srbije.

ĐorĎević, S. (2010). „Šengensko područje – Evropa bez granica za 400 miliona graĎana“. U: Onlajn kurs: Uvod u bezbednosne politike EU. Beograd: Centar za civilno-vojne odnose. Dostupno: http://ccmr-bg.org/eubezbednost/.

Apap, J. (ed.) (2004). Justice and home affairs in the EU: liberty and security issues after DOI: https://doi.org/10.4337/9781035335732

enlargement. Cheltenham: Edward Elgar Publishing.Carrera.

S. and Geyer, F. (2007). „The Reform Treaty & Justice and Home Affairs Implications for the common Area of Freedom, Security & Justice“. In: CEPS Policy Brief, No. 141. Dostupno: http://www.ceps.eu/book/reform-treaty-justice-and-home-affairs-implications-common-area- freedom-security-and-justice.

Fletcher, M. (2009). „Schengen, the European Court of Justice and Flexibility under the Lisbon Treaty: Balancing the United Kingdom‟s „Ins‟ and „Outs‟“. European Constitutional Law Review, 5, str. 71–98. DOI: https://doi.org/10.1017/S1574019609000716

Fratte, del A. i dr. (1993). Understanding Crime: Experiences of Crime and Crime Control. Torino: UNICRI.

Handerson, K. (2005). The Area of Freedom, Security and Justice in the Enlarged Europe. DOI: https://doi.org/10.1057/9780230523340

Houndmills and New York: Palgrave MacMillian.

Hix, S. (2005). The Political System of the European Union. New York: Palgrave Macmillan.

Hoffmann, S. (1966). „Obstinate or Obsolete? The Fate of the Nation State and the Case of Western Europe‟. Daedalus. No. 95, pp. 892–908. Lahav.

G. (2004). Immigration and Politics in the New Europe. Cambridge: Cambridge University Press.

Loader, I. (2002). „Policing, Securitization and Democratization in Europe‟. Criminal Justice, 2 (2), pp. 125–153. DOI: https://doi.org/10.1177/17488958020020020201

Peers, S. (2000). EU Justice and Home Affairs Law, (1st edition). London: Longman.

##submission.downloads##

Objavljeno

2018-12-01

##submission.howToCite##

Sladoje, Nikola, and Dejan Đorđević. 2018. “KONVENCIJE SAVJETA EVROPE KAO NAJZASTUPLJENIJI PRAVNO OBAVEZUJUĆI OSNOV ZA MEĐUNARODNU KRIVIĈNOPRAVNU POMOĆ IZMEĐU BIH I DRUGIH DRŽAVA”. NIR 1 (14):43. https://doi.org/10.59417/nir.2018.14.43.

Broj časopisa

Rubrika

Članci